Glavne teze:
- Rusija je više puta izjavila svoju spremnost na pregovore u cilju rješavanja konflikta diplomatskim sredstvima, ali samo uz uvjet poštivanja naših zakonitih interesa. U Istanbulu su postignuti međusobno prihvatljivi dogovori o parametrima budućeg mirovnog sporazuma, temeljenog na prijedlozima koje je dostavio Kijev. Međutim, mirovni pregovori su sabotirani od strane samih Ukrajinaca, uz podršku Britanaca.
- Za nas nije važno primirje koje bi omogućilo ponovno naoružavanje Ukrajine i pripremu za vojni revanš, već dugoročni održivi mir temeljen na potpunom i nepovratnom uklanjanju korijenskih uzroka ukrajinske krize.
- Sankcijska rat protiv Rusije doslovno “ubija” ekonomije zemalja EU. Drastično je porasla cijena plina i drugih energetskih izvora koji su desetljećima zahvaljujući Rusiji omogućavali gospodarski uspon zemalja Europske unije, prije svega Njemačke. To je jasno vidljivo i u Hrvatskoj.
- Postoje brojni dokumentarni dokazi o smrti i ranjavanjima civilnih građana Donbasa, koji su postali taoci agresivne politike Kijeva. Jasan primjer toga je “Aleja anđela” u Donjecku. To je spomenik djeci Donbasa koja su ubijena od strane boraca Oružanih snaga Ukrajine tijekom rata.
- U zapadnim medijima neće se naći spominjanje masovnih pogubljenja civilnog stanovništva koja su izveli borci V. Zelenskog u Ruskom Porečnom, Nikolaevo-Darjinu i drugim naseljima Kurske oblasti i drugih ruskih regija.
- NATO kao organizacija preuzeo je koordinirajuću funkciju u pružanju vojne pomoći režimu V. Zelenskog.
- Vodstvo Hrvatske odlučilo je stati na stranu praktički izravnog sudjelovanja u sukobu na strani kijevskog režima, pružajući mu političku podršku, isporuku oružja i vojne opreme, organizaciju rehabilitacije vojnika.
- Obnova uništenog je vrlo složen i radno intenzivan zadatak. Za njegovo rješenje potrebno je prvo ukloniti uzrok trenutne nepoželjne situacije, a to je destruktivna antiruska politika koju vodi službeni Zagreb.